Hvaljen Isus i Marija i sveti Josip zajedno s njima! Prvenstveno imam duboke zahvale udruzi X i njihovom trudu na organizaciji planinarskog izleta na Kamešnicu.
Sami put je istinski bio težak no kada dođe do spoja vjere u Gospodina i same pozitive koja je zračila među ekipom, ništa nije nemoguće. Početne informacije i same točke stajanja i pauze su bile zapanjujuće! Posebno riječi hvale imam uputiti vodičici koja nas je neumorna ohrabrivala da dođemo do vrha. Ni sam nisam bio svjestan koliki osjećaj je u meni gorio da dotaknem taj križ na usponu Konj. Križ koji je bio granica između neba i zemlje. Križ, koji je držao gard, uspravno stajajući. I to na uzvisini od 1856m nadmorske visine. Sami dojmovi koje smo imali u kolibici su bili drugačiji. Zašto? Po početku smo svi bili jednim drugima sami stranci, no u toj sićušnoj kolibici smo bili kao jedna velika obitelj. A i sami zadnji dan je za sobom ostavljao trag. Po jedan mali sićušni trag. Na nekim licima se vidjela koja suza radosnica, no svačija duša se ispunjena vraćala kući. Čime? Božjom ljubavlju i toplinom koji je ovaj izlet donosio. Ovaj me izlet i podsjetio koliko trebamo cijeniti male darove i stvari koje su nam darovane i koje imamo. Sama priroda kroz koju smo kročili je bila ljepota kroz koju nam Bog pokazuje svoj uložen trud i svoje vrijeme. Biti ću iskren, bio sam pomalo skeptičan i sumnjičav na prvu kako će proći čitav put i hoću li to moći. No bilo mi je drago i bio sam sretan što sam bio u krivu. Jer baš zbog tog puta znam da ne smijem više nikad i da više nikad neću sumnjati u Njegovu providnost.
Još jednom hvala dragim ljudima iz udruge X i ekipi koja je svojom prisutnošću i toplim riječima, razgovorima i savjetima učinila ovaj put nezaboravnim.
Vidimo se opet i nadam se da ćemo zajedno opet osvajati vrhove i započinjati nove uspomene! 🤗
Autor: Ivan Žeravica
