Naš pohod započeo je usponom na Klek, jednu od najprepoznatljivijih planina u Hrvatskoj, poznatu po svojoj strmini i pomalo neobičnom izgledu. Do vrha nam je trebalo oko 2 sata i 30 minuta – što je, s obzirom na nagib sasvim pristojno. Klek, visok 1181 m, stoljećima pobuđuje maštu.
Putem smo se uspinjali uz razgovor, šalu i povremene uzdahe koji su više govorili o kondiciji nego o duhovnosti. No, kako to često biva, upravo kroz trud dolazi radost. Na vrhu nas je dočekao predivan pogled – širok, miran i gotovo sabran. U takvim trenucima čovjek spontano razumije zašto su u Bibliji brda i planine mjesta susreta s Bogom.
Nakon uspona, okrijepili smo se kod planinarskog doma – ručak koji je, po običaju. Druženje je bilo jednostavno, ali iskreno. Nismo bili brojni, ali smo bili puni duha – što se pokazalo kao puno važnije od same brojke.
Posebno veseli što smo putem upoznali mnogo dragih i srdačnih ljudi.
Nakon silaska, zaputili smo se u Ogulin, gdje smo – u duhu pravih hodočasnika – nastavili naše zajedništvo uz pizzu (jer i tijelo traži svoje). Okrijepljeni, nastavili smo prema Karlovac, gdje smo sudjelovali na svetoj misi, zahvaljujući za protekli dan.
Dan smo zaključili laganom šetnjom centrom Karlovca i, naravno, sladoledom – jer svaka ozbiljna duhovna obnova traži i malo slatkog pečata na kraju.
Sve u svemu, bio je to dan ispunjen ljepotom prirode i zajedništvom.
Autor: Andrija Bošković
