Što reći, nego još jedan sjajan izlet!
Iako su mnogi prošloga vikenda osvježenje od gradskih vrućina odlučili potražiti uz more, mi smo se zaputili u suprotnom smjeru, prema Slavoniji, točnije okolici Požege.
Dan smo započeli šetnjom kroz zelene vinograde Kutjeva koja nas je dovela do vidikovca odakle pogled seže preko čitave Zlatne doline, izvora mnogih vrhunskih vina.
Dok se sunce sve više uspinjalo, mi smo uživali u hladu slavonske šume, a neki su se i pogostili slatkim plodovima bijelog duda. Po povratku smo uživali u čašici… Srdačnog razgovora sa starijim mještanima. Posebno je doživjeti da netko potpune neznance poziva na predah u hladovini svoje kuće. Bilo je uistinu dirljivo vidjeti koliko im je drago što u svojim krajevima vide mlade ljude.
Nakon više “blagih” uspona po okolnim brežuljcima glad je bila sve veća pa je uslijedio ručak u restoranu Schönblick (njemački “lijep pogled”) u Vetovu. Nismo sigurni je li ime dobio po lijepom pogledu na bogate mesne plate ili jezerca koja se skrivaju u neposrednoj blizini, ali u svakom slučaju vrijedi ona nomen est omen (ime je znak).
Sljedeće odredište bilo je jedno od rijetkih mjesta gdje se, dok je vani preko 30 °C, možete rashladiti u ugodnih 13 °C, i to bez klimatizirajućih uređaja. Dodatna je pogodnost što smo pritom uživali u degustaciji poznatih vina. Riječ je, naravno, o Kutjevačkom podrumu, najstarijem vinskom podrumu u Hrvatskoj, kojega su davne 1232. podigli redovnici cisterciti.
U njemu se nalaze barrique bačve od slavonskog hrasta, uključujući i najveću u Hrvatskoj zapremine oko 53 000 litara. Kako biste stekli dojam o njezinoj veličini, evo male usporedbe: da iz nje pijete jednu litru vina dnevno, dostajalo bi vam graševine za preko 146 godina. Posebno dojmljiv dio podruma je tzv. arhivski podrum i trezor, najstrože čuvani dio kompleksa u kojem se nalazi više od 65.000 boca arhivskog vina. Iskustvo su nezaboravnim svakako učinili naši vodiči, osobito gospodin Robert, koji nepokolebljivo vježba otvaranje vinskih butelja pa vjerujemo da će do vašeg dolaska postati pravi virtuoz. Posjetili smo i susjednu Crkvu rođenja blažene Djevice Marije, mjesto štovanja Čudotvorne Gospe Kutjevske, po čijem su se zagovoru dogodila mnoga ozdravljenja i druga čudesa, a danas joj se posebno obraćaju obitelji koje mole za dar potomstva.
Kraj dana obilježilo je podizanje šatora u Kampu “Duboka”, koji pruža poseban ugođaj zahvaljujući žuborenju i svježini potoka koji ga okružuje. Međutim, još nije bilo vrijeme za spavanje, tako da smo se izvrsno zabavili igrajući društvene igre. Kraj večeri zaključili smo natjecanjem u pjevanju i poznavanju stihova. U sučeljavanju muške i ženske ekipe, potpuno neočekivano, pobjedu su odnijeli dečki. (Ako još niste upoznati s pjesmama Zlatnih dukata, posvetite se tome, jer se to znanje pokazalo ključnim.) Kampiranje je, kao i uvijek, bio jedan uistinu poseban oblik zajedništva… Sljedećeg jutra probudio nas je pjev ptica i toplina jutarnjeg sunca, a onda je uslijedio zajednički doručak u prirodi.
Nakon te polagane jutarnje idile uslijedilo je jedno sasvim drugačije iskustvo. Testirali smo gravitaciju i pomicali svoje granice u Adrenalinskom parku “Duboka”, visoko među krošnjama drveća. To je bila prilika da doživimo avanturu koju smo kao mali mogli vidjeti samo u igricama i filmovima. Hodali smo po gljivama poput Super Maria i visjeli s užadi nad ponorom kao Indiana Jones. Dok su neki izgledali kao Tarzan ili Jane koji graciozno lete kroz šumu, bilo je i nas koji smo na trenutke izgledali kao uplašena koala na 7 metara visine, dok smo propitivali svoje životne izbore. Međutim, sjajno smo se zabavili, uzajamno bodrili, a nekad i spašavali jedni druge. Kad smo prošli sve prepreke, uslijedila je nagrada – spust ziplineom. To je onaj trenutak kad se možete prepustiti i uživati u vjetru u kosi.
Nakon adrenalina, bilo je vrijeme za malo opuštanja u bazenima Aquaparka Shhhuma… Ili smo barem tako mislili. Naime, visoki su tobogani produžili naše adrenalinsko iskustvo i izmamili još pokoji vrisak. Iako je to bio službeni kraj izleta, dio se nas još uputio prema Požegi kako bismo proslavili sv. misu u požeškoj katedrali. Nakon neplaniranog srdačnog susreta s hodočasnicima Marijanskog zavjeta za domovinu i vlč. Mandurićem, a potom i funky večere uz najbolje burgere u gradu, došlo je vrijeme za rastanak. Uz najveće hitove Parnog valjka i plamen ivanjskog krijesa, prvi smo dan ljeta i naš posjet Slavoniji priveli kraju. Zahvalni smo X-u i našem dragom Gospodinu, na još jednom odličnom i nezaboravnom izletu!
Autor: Barbara Tomić
