Dana 26.9.2026. održao se još jedan predivan izlet planinarske grupe X, ovoga puta na Kalnik i njegove poznate “zube”. Kad sam prvi put čuo za ime staze, “sedam zuba”, odmah sam ju poželio proći i nisam ni na kraj pameti imao koliki će to zapravo biti izazov.
Naše je druženje započelo u jutarnjim satima, oko 9:30, u pitoresknom planinarskom domu uz kavu, piće i okrepu. Većina nas nije ni slutila da nas već na prvom zubu čeka doslovce vertikalno penjanje uz litice i provalije s kojih se pruža pogled na šumu i stari grad. Osobno sam uvijek bio impresioniran planinarima koji se hvataju u koštac s takvim stijenama, procjepima i uskim nogohvatima uz opasne litice, svladavajući strah uz pomoć i podršku prijatelja.
Osobno nisam poznavao gotovo nikoga, iako mi nije smetalo. Bio mi je to prvi izlet s ovom grupom i mogu reći da me se posebno dojmio. Naime, prošavši svih sedam zubi, na red je došla izborna ferata, za koju naravno nisam imao svoj set. Ali me ipak neka luda i hrabra želja ponukala da se okušam, vidjevši vodiča Marina kako poput Spidermana veselim koracima grabi vertikalno uvis, uz sigurnu sajlu. Posudio sam ferata set od jedne kolegice planinarice, od druge sam dobio biciklističke rukavice, a od samog vodiča puta i kacigu. Čim sam krenuo uz feratu, pomolivši se najprije za pomoć dragom Bogu, sav strah se pretvorio u čisti užitak i smjelost.
Ispred mene je išla još jedna kolegica plainarica Irena, kojoj sam imao tu čast pomoći s prebacivanjem kuka s jednog kraja sajle na drugi. Upravo sam u tim trenucima, kao i u podršci ostalih planinara koji su nas bodrili, susreo dragoga Boga. Njegova blizina bila mi je prava utjeha i zov na avanturu koja je ubrzo završila. Uspon je zaista bio vrijedan pogleda.
Nakon spuštanja s vrha Kalnika i ručka u planinarskom domu, zaputili smo se do staroga grada s kojega se pružao još jedan pejzažni vidik i dodatno nas napojio oduševljenjem. Razgovori o vojnoj i obrambenoj svrsi takve utvrde dodatno su me zadivili i pružili mi uvid u način razmišljanja naših predaka. Kako li je zapravo divno što su nam ostavili u baštinu – ljubav prema domovini, zajedništvu i suštinski lijepoj prirodi.
Za kraj ovog osvrta, ostavljam nekoliko stihova koji još bolje sažimlju moje impresije kalničkoga kraja i gorja:
Jesenski dan i izlet na Kalnik, na njegove zube-
najviše pamtim te dane u prirodi, s ljudima dragim,
s onima koji me potiču svladati vrhove gorske,
pocjepe uske što vode do pogleda širokih, divnih!
Autor: Bernardo Kerečeni
