VIDJELI SMO SNIJEG U MAJU
U subotu 17.5. u 7h nas 15 X-ovaca uputilo se do Risnjaka. Okupili smo se kod planinarskog doma Platak koji na opće razočaranje nije radio unatoč našim upornim kucanjima. U planu je bila kružna ruta od doma Platak do Snježnik, zatim do Guslice i nazad do Platka. Pod vodstvom našeg Luke, nakon zajedničke molitve, uputili smo se umjerenim tempom uz razgovore i upoznavanja. Vrijeme je bilo ugodno, sunčano, čak malo i vruće (zašto ovo naglašavam, postat će vam jasno). Staza od Platka do Snježnika bila je s konstantnim usponom, ali blagim tako da nam nisu trebale duže pauze.
Uspon smo odradili za otprilike sat vremena. Već pred vrh kad smo izašli iz šume i penjali se travnjakom bio je vidljiv prekrasan pogled na more. Na samom vrhu je postalo nešto zahtjevnije, jer smo se morali popeti preko stijena, ali osjećaj i pogled na vrhu su vrijedili truda. S vrha Snježnik na 1506 metara nadmorske visine puca pogled na svih 360 stupnjeva, a onaj najljepši je prema moru, točnije otocima Krku i Cresu. Neplanirano, na vrhu smo napravili nešto veću pauzu jer smo već tada ogladnjeli.
Nakon odmora, jela i slikanja iz svih kuteva i kombinacija, uputili smo se prema Guslici preko vrhova, još uvijek puni energije. Od Snježnika do Guslice trebalo nam je sat i pol, ne zbog duljine ili zahtjevnosti staze, već zbog čestih kratkih pauza kako bismo obukli i skinuli kabanice, zatim opet obukli, pa skinuli i tako dalje. Vrijeme je bilo neodlučno te kao da nas je jedan te isti oblak uporno pratio. Ali na takve okolnosti smo bili pripremljeni.
Ono na što nismo bili pripremljeni bili su uvjeti na vrhu Guslici. Kombinacija vjetra, kiše i snijega učinila je da nikome nije palo na pamet slikati se ili uzeti pauzu. Vrh Guslica je na visini od 1490 metara nadmorske visine, međutim pogled nije bio oduševljavajući jer se vidjelo maksimalnih kilometar ispred zbog oblaka i kiše. Smrznuti prsti i obrazi ošinuti komadićima leda nagnali su nas da zaklon potražimo u planinarskom domu, koji je, pogodili ste – bio zatvoren. Potjerani s vrha od strane majke prirode, uputili smo se nazad prema Platku.
Silazak je trajao nešto više od sat vremena uz obavezna proklizavanja, kako zbog vlažnog tla, kako zbog već umornih nogu. Kiša je u tom trenutku već prestala te smo tu i tamo dobili i tračak sunčeve svjetlosti. Umjerenim tempom i hodom kroz šumu, stigli smo natrag do Platka gdje smo se okupili i dogovorili za daljnji plan.
Autima smo se spustili s planine i kratko posjetili Fužine (koje za jedno malo mjesto imaju dosta napučen parking) i Vrata, gdje smo sjeli u Pizzeriju. Nadoknadili smo izgubljene kalorije pizzom i obaveznim palačinkama i kolačima (fun fact: u pizzeriji Furman poslužit će vas najvećom kremšnitom koju ste ikad vidjeli). Kratko smo se podružili i nastavili dalje.
Dio ekipe otišao je direktno do Zagreba, ali je većina ipak ostala na misi u svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Sretni, umorni i zahvalni, stigli u Zagreb u večernjim satima.
