Jeste li čuli za slap Ferendol? Evo ja nisam do neki dan. Nisam ni išla istraživati po netu, ali sam ga zamišljala. Kad netko kaže slap, odmah pomisliš na neki spektakularan prizor, snažan vodopad koji privlači svojim zadivljujućim zvukovima, koji očarava i ostavlja bez teksta, koji te tjera da razmišljaš samo o tom veličanstvenom prizoru. Ne dišeš, samo promatraš i diviš se. Takva je bila i moja prva pomisao kad sam čula za slap Feredndol, a onda… No krenimo otpočetka.
Prvo organizirano obiteljsko planinarenje u organizaciji izletničke katoličke sekcije X pobudilo je veliki interes među roditeljima. Suprug i ja smo bili baš sretni kad smo vidjeli da je netko krenuo s ovako lijepom inicijativom. I jedva smo dočekali tu subotu.
Okupili smo se kod lovačkog doma Fazan oko 11 sati, pomolili smo se i uputili u prirodu. Ah lijepa sunčana subota, topla i nježna iako proljeće još kalendarski nije, priroda je itekako požurila pa smo tako na putu naišli na visibabe, jaglace i tu i tamo koju ljubicu, a nije ni izostao cvrkut ptica koji nas je počastio tijekom cijelog boravka u prirodi.
Laganim hodom i uspinjanjem gore dolje, hvatajući djecu i pomažući jedni drugima, dolazimo do špilje Podcintarnica jedno od onih mjesta na koje slučajno naiđeš, a pravi primjer kako Medvednica mudro skriva detalje koji možda nisu veliki ili poznati, ali daju cijelom izletu posebni šarm. Malo udaljena od staze, uvučena i skrivena pod mahovinom i raslinjem u sjeni čeka svoje znatiželjne posjetitelje.
Nakon Podcintarnice, preskačemo mali potočić ne razmišljajući da je upravo on produkt iznenađenja koji je pred nama. I stižemo do već spominjanog slapa – samozatajni Ferendol
Prvi dojam je bio „ništa posebno“ i pomisao „aha, to je to?“ Što reći o njemu?
Iako smo kratko zastali da napravimo poneku fotografiju, bilo je dovoljno da te na neki način privuče i još malo zadrži u svojoj blizini. Ferendol nikako nije slap koji te impresionira na prvi pogled, već to učini polako i nenametljivo. Izgubiš se u njegovim zvukovima i nesvjesno odlutaš u mislima. Privuče te svojom jednostavnošću i ubrzo shvatiš da je njegova veličanstvenost upravo u njegovoj skromnosti. Njegov nježan i smirujući šum te jednostavno natjera da usporiš i zastaneš. I tako u užurbanoj svakodnevnici dođe ti kao podsjetnik da nema potrebe za žurbom jer upravo ti onda mogu pobjeći najljepši stvari.
Nakon kraćeg i intimnog susreta s Ferendolom dalje smo se uputili na Vrapčansku livadu. Prizor kao iz crtića. Livada okružena šumom okupana suncem, ušuškana u nježni povjetarac ispunjena dječjim urlicima i hihotom i umornim, ali radosnim roditeljima. Ovdje te sve tjera da usporiš, da se smiriš, udahneš i promatraš. Nakon malog predaha i skupljanja dojmova, očevi su zapalili vatru i uputili se u šumu pronaći grane kako bi napravili rašlje. Na veselje djece, ali i roditelja i u velikom iščekivanju na rašlje su se počele redati kobasice i špek. Djeca su bila izvan sebe od radosti i jedva su čekala svoj red da vrte rašlje iznad vatre. Nakon što se podijelilo i blagovalo što je svatko ponio, djeca su se igrala, roditelji su razgovarali i tako je dan odmicao.
Na kraju druženja smo se pomolili i zahvalili Gospodinu za ovaj divan dan i zajedništvo.
S pouzdanjem mogu reći u ime svih roditelja da nam je ovo svima bilo potrebno i da jedva čekamo ponoviti ovakvo iskustvo.
U iščekivanju novog susreta, sve vas radosno pozdravljam u Kristu!
